Često kažemo da granit "nikada neće izblijediti". Ali dugoročno će i granitni kamen izblijediti, samo je trenutak. Na izgled posebnih zgrada, trgova, itd. Takođe će utjecati izlaganje vjetru i suncu. Primjerice, crveni granit će izblijediti nakon deset dana i pol mjeseci izlaganja suncu.
Naslage minerala u oker granitu uglavnom se sastoje od feldspar, kvarc, sljub, piroksen i amfibole. U glavnim silikatnim mineralnim strukturama, svaki silicijum-ion okružen je sa četiri iona kisika, tvoreći silicijum-kisikov tetraedar. Ova temeljna strukturna jedinica ima pravilna i stabilna svojstva, jaku otpornost na kiselinu i alkalije, teško se rastvara, otpornost na vremenske uticaje i dobru otpornost na diskoloraciju.
Promjena boje granita također varira ovisno o vrsti kamena. Općenito govoreći, granit tamnije i svjetlije boje je lako izblijediti, jer mineralni sastav tamno obojenog granita (poput crnog, tamnozelenog) granita sastoji uglavnom od pirokksena, amfibola, osnovne plagioklaze, magnetita itd. Graniti svijetlosmeđe boje su uglavnom kisela plagioklaza, kalijev feldspar, biotit i kvarc. Mineralna ležišta uglavnom nastaju pod zemljom, neka se formiraju prvo, a neka kasnije.
Prvi se često sastoji od teških elemenata bez atomske težine, dubljeg položaja, manje dovoda kisika i većeg pritiska; potonje je suprotno. Stoga različita ležišta minerala uglavnom imaju različita razdoblja formiranja, a slijede otprilike: tamna mineralna ležišta: olivin-piroksen, amfibol, biotit; svijetloplave mineralne naslage: osnovni plagioklazno-kiselinski plagioklaza-kalijev feldspar-kvarc. Nakon što su prva formirana ležišta minerala izložena površini, zbog velikih promjena okoliša vjerovatno će se dogoditi sekundarne promjene, dok se kasne manje mijenjaju, a najstabilnije je kvarc.
Drugi je uvjet da ležišta sekundarnih minerala više blijede od ležišta primarnih minerala. Na primjer, zelene i travno zelene ukrasne ploče sa hloritom i hloritom kao glavnom komponentom izblijedjele su nakon 5 do 10 godina iskustva, ali u usporedbi s mramorom. Ova promjena je i dalje vrlo slaba. Promjena boje (bledilo) je također povezana s okolinom. Ako je sadržaj kiseline i lužine u zraku u industrijskom prostoru visok, lako je promijeniti izmrzavanje. Razina održavanja je također važna.
Mramor se sastoji uglavnom od ležišta kalcita, dolomita i drugih minerala. Molekularna formula kalcita je CaCO3, a dolomit je CaMg [CO3] 2. Oba imaju karbonatne [CO3] ione, koji su živopisniji i lako stupaju u interakciju sa učinkom sumpor-dioksida u zraku. Čestice. Kalcit je lako reagirati s vodom. Bikarbonat kalcijuma (Ca [HCO3] 2), koji je rastvoren u vodi, nakon gubitka vode postaje kalcijum karbonat. Nakon ovih promjena izvorne kristalno polirane površine mramorne polirane ploče više nema. Stoga nije pogodno koristiti mramor za završne obrade zidova, posebno za vanjske materijale za ukrašavanje. Pošto je mramor vanjskog zida, boja će se uglavnom mijenjati nakon 2 do 3 godine.

